|
Tinjan se nalazi u središnjoj Istri, na cesti Pazin- Poreč, na rubu krške visoravni iznad plodne, duboko usječene doline Drage, gdje je nekada tekla rijeka Beranšica, koja je tada oplemenjivala taj kraj.Putem ćeš naići i na zavojite puteljke koji prolaze kroz zelenilo mediteranske makije,ladonje- stoljetna stabala i vinograde, kamene kućice i crkvice. Oni ćete dovesti u Tinjan, mjesto bogate povijesti, tradicije, folklora, legendi...
Tinjan je od svog postanka bio grad, težački grad. Kuće su unutar
zidina bile malene, iako razvijenije i bogatije od seoskih. O
postojanju grada govore brojni natpisi na kamenim zidovima, no tu je i
sve ono skriveno, nerečeno, ono što će sam spoznati i otkriti na ovom
nezaboravnom putu...
Nekada davno...
Nalazi pretpovijesnih grobnica na Tioli, brežuljku uz cestu zapadno od
Tinjana, svjedoče o naseljenosti ovih mjesta već oko 1500. godine prije
Krista. Na području zapadne i središnje Istre obitavali su Histri, još
i danas tajnoviti narod, po kojima je Istra dobila ime. Histri, koji su
kasnije asimilirani sa Keltima pristiglim na ovaj poluotok, živjeli su
u svojim gradinama. Imali su tada svoj teritorij, narod, gradove i
kralja. Bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom. Nastanjeni uz more i
rijeku Beranšicu bavili su se pomorstvom i gospodarili morem pred
svojom obalom, a 177. godine prije Krista bivaju osvojeni od strane
Rimljana . Do pada zapadnorimskog carstva (476. god. pr. Kr.) Tinjan je
bio pod vlašću Rima i u to je doba nosio ime Attinianum po rimskom
vojniku Attinianusu. Ime grada prvi put se spominje 1177. godine u
listini pape Aleksandra III., a zatim ponovno 1194., 1225. itd. U to je
doba došao u feudalni posjed pazinskog kneza, koji je u ono vrijeme
prkosio Mletačkoj republici, a od XIV. stoljeća i službeno je bio
dijelom pazinske Grofovije.Tada je naselje utvrđeno zidinama i kulama.
Materijalni spomenici, a i oni usmeni, koji se prenose iz generacije, u
generaciju, najvjerniji su svjedoci o bujnoj prošlosti ovih krajeva.
|